Šesterokraka zvijezda, polumjesec, tri kule i plava boja na prvi pogled nude dovoljno materijala za teoriju o masonskoj simbolici zagrebačkoga grba. Priču dodatno komplicira činjenica da je njegov izgled 1896. predložio slobodni zidar Ivan pl. Bojničić. Ipak, kronologija pokazuje nešto drugo: temeljni motivi grba postojali su stoljećima prije pojave organiziranoga slobodnog zidarstva. Sličnost simbola postoji, ali dokaz o masonskoj poruci ne.

Grbovi su idealan materijal za teorije zavjere. Prepuni su zvijezda, očiju, stupova, trokuta, kruna, mačeva i životinja, a svaki od tih elemenata moguće je povezati s religijom, mitologijom, alkemijom, astrologijom ili tajnim društvima.

Zagrebački grb posebno je zahvalan za takva tumačenja. U njemu se nalaze utvrđeni grad s trima kulama, otvorena vrata, šesterokraka zvijezda i polumjesec. Sve je smješteno na plavu podlogu, boju koja se u slobodnom zidarstvu povezuje s osnovnim, simboličkim stupnjevima.

Je li riječ o slučajnosti, zajedničkom simboličkom nasljeđu ili namjerno ostavljenom masonskom potpisu? Kratak odgovor glasi: grb Grada Zagreba sadrži motive koji se mogu pronaći i u slobodnom zidarstvu, ali nema dokaza da su u grb uneseni kao masonski simboli.

Grb koji gotovo poziva na potragu za skrivenim značenjima

Prema Statutu Grada Zagreba, u plavome polju na zelenome brijegu nalazi se srebrni ili bijeli grad s trima kulama i otvorenim zlatnim vratima. Iznad grada nalaze se zlatna šesterokraka zvijezda i srebrni polumjesec.

Promatrano očima nekoga tko poznaje masonsku ikonografiju, asocijacije se nameću gotovo same.

Tri kule mogu se povezati s trima osnovnim stupnjevima slobodnog zidarstva – učenikom, pomoćnikom i majstorom. Gradnja utvrde može podsjetiti na masonsku metaforu izgradnje hrama. Otvorena vrata mogu se protumačiti kao ulazak u inicijaciju. Zvijezda je važan simbol svjetla i spoznaje, dok se Mjesec pojavljuje u uređenju i simbolici masonskih loža. Plava boja povezana je s takozvanim plavim ložama, odnosno temeljnim stupnjevima slobodnog zidarstva.

Problem je samo u tome što se simboli ne mogu tumačiti izvan vremena u kojem su nastali.

Kronologija ruši najprivlačniji dio teorije

Najstariji sačuvani pečat Gradeca potječe iz 14. stoljeća. Na njemu se već nalaze gradske zidine s trima kulama, gotička vrata, polumjesec, zvijezda i nekoliko ruža kojima je popunjen prazan prostor. Zvijezda na tom pečatu ima osam krakova, što pokazuje da se njezin grafički oblik tijekom stoljeća mijenjao.

Najstariji datirani prikaz gradečkoga grba potječe iz 1499. godine. Nalazio se na kapelici svetih Fabijana i Sebastijana uz crkvu svetog Marka, a danas se može vidjeti ugrađen u njezin sjeverozapadni zid. Utvrđeni grad, zvijezda i polumjesec, dakle, nisu proizvod 19. stoljeća, nego dio znakovlja srednjovjekovnoga Gradeca. Razvoj grba detaljnije je opisan u pregledu povijesti zagrebačkoga grba.

Organizirano moderno slobodno zidarstvo pojavljuje se mnogo kasnije. Prva Velika loža osnovana je u Londonu 1717. godine, što se uobičajeno smatra početkom institucionalnog razvoja modernoga slobodnog zidarstva, navodi Ujedinjena Velika Loža Engleske.

Prva dokumentirana loža na hrvatskim prostorima, „Ratno prijateljstvo“ (L’Amitié de Guerre), osnovana je u Glini 1764. godine, dok je zagrebačka loža „Mudrost“ (Prudentia) utemeljena oko 1773. godine. To potvrđuju i historiografska istraživanja o počecima slobodnog zidarstva u Hrvatskoj.

Temeljna kompozicija zagrebačkoga grba, prema tome, prethodi prvoj zagrebačkoj masonskoj loži najmanje dva i pol stoljeća.

Šesterokraka zvijezda nije automatski masonski znak

Najviše sumnje obično izaziva šesterokraka zvijezda. No zagrebačka zvijezda nije isto što i heksagram, Davidova zvijezda ili Salomonov pečat.

Heksagram je geometrijski znak sastavljen od dvaju preklopljenih trokuta. Zvijezda na zagrebačkom grbu jednostavna je heraldička zvijezda sa šest krakova. To nisu ni grafički ni povijesno jednaki simboli.

Slobodno zidarstvo poznaje takozvanu Plamteću zvijezdu, koja simbolizira svjetlo, božansku providnost, znanje ili istinu. Međutim, njezin prikaz nije svugdje jednak. Može imati različit broj krakova, biti okružena zrakama ili u sredini sadržavati slovo G. Čak ni unutar slobodnog zidarstva ne postoji samo jedno, univerzalno tumačenje toga znaka, što priznaju i sama masonska tijela u objašnjenjima simbolike Plamteće zvijezde.

Još važnije, zvijezde su se u europskoj heraldici, religijskoj umjetnosti i gradskoj simbolici koristile stoljećima prije nastanka modernoga slobodnog zidarstva. To što su ih poslije preuzeli masoni ne znači da su svi stariji prikazi zvijezda naknadno postali masonski.

Kada neka organizacija preuzme drevni simbol, ona time ne preuzima vlasništvo nad njegovom cjelokupnom prošlošću.

Mjesec se pojavljuje u ložama, ali ne pripada slobodnim zidarima

Slično vrijedi i za polumjesec. Sunce, Mjesec i zvjezdano nebo prisutni su u masonskoj umjetnosti, ritualnim prikazima i uređenju pojedinih loža. Londonski muzej slobodnog zidarstva navodi da su se motivi dnevnog i noćnog neba pojavljivali na starim masonskim pregačama, simboličkim slikama i stropovima loža.

Ali ni Sunce ni Mjesec nisu nastali u slobodnozidarskom kontekstu. Pripadaju najstarijem sloju ljudske simbolike i pojavljuju se u gotovo svim civilizacijama. U heraldici zvijezda i polumjesec mogu označavati nebesku zaštitu, noć, nadu, pobjedu, vjersku pobožnost, dinastičku pripadnost ili jednostavno služiti kao prepoznatljivi heraldički motivi.

Njihovo izvorno značenje na srednjovjekovnom pečatu Gradeca nije moguće utvrditi potpunom sigurnošću. Postoje različita kasnija tumačenja, od povezivanja s hrvatskim povijesnim znakovljem do slavenskih i marijanskih interpretacija. Sam Statut Grada Zagreba elemente grba opisuje, ali im ne propisuje službeno filozofsko ili religijsko značenje.

Zbog toga bi bilo jednako neoprezno tvrditi da je polumjesec nužno slobodnozidarski kao što bi bilo pogrešno proglasiti ga isključivo islamskim znakom.

Tri kule nisu tri stupnja slobodnog zidarstva

Broj tri u slobodnom zidarstvu nesumnjivo ima veliko značenje. Postoje tri osnovna stupnja, tri glavna časnika lože, tri velika i tri mala svjetla te brojni drugi simbolički trojstveni odnosi.

No utvrđeni gradovi s trima kulama jedan su od najčešćih motiva europske gradske heraldike. Tri kule stvaraju vizualno uravnoteženu kompoziciju: višu središnju kulu i dvije niže bočne. One jasno poručuju da grb predstavlja utvrđeni grad, a ne pojedinca, obitelj ili pokrajinu.

Na zagrebačkom grbu utvrda predstavlja Gradec, dok otvorena vrata naglašavaju gradski karakter i dostupnost naselja. U njima je moguće pronaći metaforu gostoljubivosti, zaštite ili slobodnoga kraljevskog grada. Povezivanje svake trodijelne kompozicije s masonskim stupnjevima značilo bi da bismo velik dio europskih gradskih grbova morali proglasiti masonskima.

Sličnost postoji, ali sličnost nije dokaz o podrijetlu.

Plava boja i čovjek koji mijenja cijelu priču

Najzanimljiviji argument zagovornika masonskog tumačenja nije ni zvijezda ni polumjesec. To je čovjek koji je 1896. sudjelovao u standardiziranju zagrebačkoga grba.

Nakon ujedinjenja Gradeca, Kaptola, Nove Vesi i Vlaške ulice u jedinstveni Zagreb 1850. godine trebalo je urediti zajedničko gradsko znakovlje. Gradske su vlasti taj posao povjerile Ivanu pl. Bojničiću, ravnatelju Kraljevskoga zemaljskog arhiva i jednom od vodećih hrvatskih stručnjaka za heraldiku, sfragistiku i genealogiju. Bojničić je pripremio prijedlog, dok je likovnu skicu izradio Branko Šenoa.

Gradsko zastupstvo 1896. prihvatilo je grb s modrim štitom, srebrnim gradom, trima kulama, otvorenim vratima, polumjesecom i šesterokrakom zvijezdom. Izvorne skice grba i poslije donesene gradske zastave danas se čuvaju u Muzeju grada Zagreba.

Bojničić je doista bio slobodni zidar. Bio je jedan od osnivača i prvi starješina zagrebačke Lože „Hrvatska vila“ 1892. godine, a poslije i član Lože „Ljubav bližnjega“. Uređivao je njezino glasilo i pisao o povijesti hrvatskog slobodnog zidarstva.

To nije nevažna pojedinost. Ali nije ni konačan dokaz.

Bojničić nije izmislio utvrđeni grad, tri kule, zvijezdu i polumjesec. Kao arhivist i heraldičar preuzeo je povijesnu kompoziciju koja je postojala stoljećima prije njegova rođenja. Njegova je zadaća bila urediti, standardizirati i heraldički opisati već postojeće gradsko znamenje.

Najviše prostora za raspravu ostavlja plava boja štita, koja je 1896. zamijenila dotad često korištenu crvenu. Budući da se plava boja povezuje s osnovnim masonskim ložama, moguće je naknadno izgraditi privlačnu teoriju. Međutim, nije poznat dokument u kojem Bojničić plavu boju, šest krakova zvijezde ili bilo koji drugi dio grba objašnjava slobodnozidarskim razlozima.

Možemo pretpostaviti da je kao slobodni zidar u tim motivima prepoznavao i dodatna značenja. Ne možemo tvrditi da ih je zbog toga unio u grb. U ozbiljnoj historiografiji razlika između mogućega i dokazanoga nije sitnica. Ona je granica između interpretacije i činjenice.

Zašto onda sve izgleda toliko masonski?

Zato što slobodno zidarstvo najveći dio svojih simbola nije stvorilo ni iz čega. Preuzelo ih je iz graditeljstva, Biblije, antičke filozofije, srednjovjekovne ikonografije, heraldike i opće europske kulturne baštine.

Kule, hramovi, zvijezde, Sunce, Mjesec, stupovi, kamen i geometrijski likovi postojali su mnogo prije prvih masonskih loža. Slobodno zidarstvo tim je motivima dalo vlastita moralna i inicijacijska tumačenja, ali ih nije pretvorilo u isključivo masonsko vlasništvo.

Zbog toga je masonske simbole iznimno lako „pronaći“ gotovo svugdje. Dovoljno je najprije odlučiti da neka građevina ili grb kriju tajnu poruku, a zatim svaku zvijezdu, trokut ili pojavu broja tri proglasiti dokazom. Takav postupak ne otkriva povijest simbola. On samo potvrđuje pretpostavku s kojom je potraga započela.

Presuda: zajednički jezik simbola, a ne masonski grb

Ima li, dakle, grb Grada Zagreba simbole slobodnog zidarstva?

Ako se pod tim pitanjem misli nalaze li se na njemu motivi koje koriste i slobodni zidari, odgovor je potvrdan. Zvijezda, Mjesec, broj tri, graditeljska metafora i plava boja mogu imati mjesto u masonskom simboličkom jeziku.

Ako se pita je li zagrebački grb oblikovan kao tajna masonska poruka, odgovor je negativan. Za takvu tvrdnju nema povijesnih dokaza, a osnovna kompozicija grba stoljećima je starija od organiziranoga slobodnog zidarstva.

Činjenica da je njegov izgled 1896. standardizirao slobodni zidar Ivan pl. Bojničić priču čini intrigantnijom, ali ne mijenja njezin temeljni zaključak. Članstvo autora u loži ne pretvara automatski svako njegovo djelo u masonski manifest. Zagrebački grb nije slobodnozidarski kod prerušen u gradsko znamenje. On je srednjovjekovni gradski simbol koji se može čitati i slobodnozidarskim jezikom upravo zato što je slobodno zidarstvo svoj simbolički rječnik preuzelo iz mnogo starijega europskog nasljeđa. Drugim riječima, slobodni zidari u zagrebačkom grbu mogu prepoznati vlastite simbole. Ali to još ne znači da je grb njihov.